Najskuplja rečenica u motociklizmu: “Ma još je dobro.”
Postoje rečenice koje motociklisti izgovaraju gotovo bez razmišljanja. “Ma izdržat će još ovu sezonu.” “Lanac još nije tako loš.” “Guma ima još mesa.” “Akumulator je dobar, još pali.” A onda dolazi ona najopasnija od svih: “Ma još je dobro.”
Problem je u tome što kod motocikla “još dobro” često nije isto što i stvarno dobro. Mnogi se dijelovi troše postupno, a promjene su toliko male da ih vozač svakodnevno gotovo i ne primjećuje. Naviknemo se na nešto tvrđu ručicu, malo drukčiji osjećaj u zavoju, povremeno sporije paljenje ili zvuk kojeg prije možda nije bilo. Motocikl i dalje vozi, pa zaključujemo da nema razloga za brigu. Točno tu često počinje najskuplji dio priče.
Guma ima još profila. Ali je li stvarno dobra?
Kod motociklističkih guma dubina profila nije jedino što treba gledati. Guma može imati sasvim pristojan profil, a istodobno biti stara, otvrdnuta, nepravilno potrošena ili jednostavno izgubiti dio svojih karakteristika. Poseban je problem što se takve promjene uglavnom događaju polako. Vozač se njima prilagođava iz vožnje u vožnju pa motocikl koji sve teže ulazi u zavoj ili više nema isti osjećaj na prednjem kraju počne djelovati normalno.
Tek nakon zamjene guma mnogi primijete koliko se ponašanje motocikla zapravo promijenilo. Odjednom je upravljanje lakše, motocikl preciznije prati liniju, a osjećaj sigurnosti je drukčiji. Zato rečenica “ima još profila” sama po sebi nije dovoljna procjena stanja gume.
Lanac koji može još malo
Pogonski lanac jedan je od najboljih primjera kako odgađanje male intervencije može dovesti do većeg troška. Lanac koji je prelabav, presuh, neravnomjerno istegnut ili već ozbiljnije istrošen ne utječe samo na osjećaj u vožnji, a trošenje se prenosi i na lančanike, i s vremenom cijeli pogonski sklop može početi raditi sve lošije.
U početku se to može osjetiti samo kao malo više trzanja pri dodavanju i oduzimanju gasa ili češća potreba za zatezanjem lanca. Ako se takvi znakovi ignoriraju, problem često više nije samo lanac. Jedno od praktičnijih pravila održavanja motocikla upravo je ovo: što dulje ignorirate istrošeni dio, veća je mogućnost da će početi trošiti i dijelove oko sebe.
Kočnice još koče
Naravno da koče. Pitanje je samo koče li onako kako bi trebale. Istrošene pločice, starija kočiona tekućina, stanje diskova ili drugi problemi u sustavu uglavnom se ne pojave kao dramatična promjena preko noći. Češće se osjećaj na ručici mijenja malo po malo. Potrebno je nešto više sile, hod ručice postane drukčiji ili se motocikl jednostavno više ne zaustavlja onako odlučno kao prije.
Budući da se vozač takvim promjenama prilagođava, lako ih je prihvatiti kao normalne. Problem je u tome što kočnice nisu dio na kojem želimo saznati koliko je “još dobro” tek onda kada ih stvarno trebamo. Ako postoji dio motocikla kod kojeg improvizirana procjena nije osobito dobra ideja, onda su to upravo kočnice.
Akumulator koji pali - zasad
Motocikl malo sporije zavrti pri paljenju, jedno jutro treba dva pokušaja, a nakon nekoliko dana stajanja starter više nema onu živost koju je imao ranije. Ali motor ipak upali, pa je logično zaključiti da je akumulator još dobar. Sve dok jednog jutra nije.
Akumulatori često ne najavljuju kraj velikom dramom, nego nizom malih znakova koje je lako ignorirati. Upravo zato sporije paljenje, vidljiv pad snage pri pokretanju ili problemi nakon kraćeg stajanja vrijedi shvatiti kao upozorenje. Prazan akumulator rijetko bira praktičan trenutak za odlazak u mirovinu.
Mala kap ulja često nije samo mala kap ulja
Slično vrijedi i za curenja. Malo masnoće na vilici, jedna kap ispod motocikla ili trag tekućine oko nekog spoja lako se obrišu i zaborave. Ako se ponovno pojave, to više nije slučajnost nego informacija koju motocikl daje.
Primjerice, curenje na vilici s vremenom može utjecati na rad ovjesa, a tekućina ne bi trebala završavati ni blizu kočnica ili gume. Ono što je na početku možda relativno jednostavna intervencija, nakon dužeg ignoriranja može postati veći i skuplji posao. Nije potrebno paničariti zbog svake mrlje, ali ponavljajuća mrlja zaslužuje odgovor na pitanje odakle dolazi.
“Čuje se nešto, ali svi motori se čuju”
To je potpuno točno. Motocikli proizvode čitavu zbirku mehaničkih zvukova: ventili, lanac, kvačilo, prijenos, ventilator, ubrizgavanje i plastike imaju svoje karakteristične zvukove. Zato nema smisla svako zveckanje odmah proglasiti kvarom.
Ipak, postoji velika razlika između rečenice “ovaj motocikl tako zvuči” i “ovaj motocikl prije nije tako zvučao.” Upravo vozač koji redovito koristi isti motocikl često prvi primijeti novu vibraciju, drukčiji zvuk pri određenim okretajima, promjenu u radu kvačila ili trzanje koje se prije nije pojavljivalo. To ne znači automatski da se sprema veliki kvar, ali upravo zato takvu promjenu vrijedi provjeriti dok možda još nije veliki kvar.
Isto vrijedi i za opremu
“Ma još je dobro” ne odnosi se samo na motocikl. Vizir pun sitnih ogrebotina kroz koji je noću sve teže gledati, rukavice čiji zatvarači više ne drže kao prije, čizme s istrošenim potplatom ili jakna u kojoj zaštita više ne stoji kako treba i dalje se mogu koristiti. Pitanje je samo treba li “može se još nositi” biti glavni kriterij za opremu koja bi nas trebala štititi.
Posebno vrijedi obratiti pažnju na kacigu. Vanjski izgled ne govori uvijek cijelu priču o njezinu stanju, a dugotrajno korištenje, nepravilno skladištenje ili jači udarci svakako su dobar razlog da se zapitamo je li oprema još u stanju u kojem želimo da bude kada nam zatreba.
Najskuplji problem često počinje vrlo bezazleno
Veliki kvarovi rijetko počinju prizorom dima iz motora i dramatičnim zvukom metala. Puno češće počnu malom promjenom koju mjesecima toleriramo: novom vibracijom, slabijim paljenjem, lancom koji treba sve češće zatezati, neravnomjerno potrošenom gumom ili kapljicom tekućine koja se povremeno pojavi na istom mjestu.
U toj fazi motocikl često još sasvim normalno vozi. Upravo zato je toliko jednostavno nastaviti. Međutim, održavanje motocikla ne znači samo popravljati stvari kada potpuno prestanu raditi - velik dio dobrog održavanja upravo je u tome da problem riješimo dok je još malen.
To ne znači da treba postati hipohondar vlastitog motocikla. Nije svaki novi zvuk kvar, nije svaka vibracija razlog za servis i nema smisla preventivno mijenjati svaki dio koji više nije potpuno nov. Mnogo korisnije je dobro upoznati vlastiti motocikl. Kako normalno pali, kako reagira na gas, kako koči, kako se ponaša u zavoju i kakve zvukove inače proizvodi, a kada poznajete njegovo normalno ponašanje, puno ćete lakše primijetiti kada nešto više nije isto.
I zato “ma još je dobro” ponekad zaista može biti potpuno točna procjena. Problem nastaje kada zapravo ne znamo je li nešto dobro, nego samo želimo još malo odgoditi trošak.
Možda je zato bolja rečenica jedna sasvim jednostavna:
“Kako znam da je još dobro?”
Ako imate dobar odgovor, nastavite voziti. Ako je jedini odgovor “pa, još uvijek radi”, možda vrijedi ipak provjeriti. U Novema Nova servisu možete obaviti pregled, redovito održavanje i potrebne servisne zahvate kako bi “ma još je dobro” ostalo procjena, a ne skupa pogreška.
