Najgori savjeti koje početnici stalno dobivaju
Kupnja prvog motocikla gotovo uvijek dolazi s velikom količinom dobronamjernih savjeta. Iskusniji vozači, prijatelji, članovi obitelji i ljudi s internetskih foruma često su spremni objasniti koji motocikl treba kupiti, kakva je oprema potrebna i kako se treba ponašati u vožnji.
Problem je što iskustvo jedne osobe nije univerzalno pravilo i savjet koji odgovara vozaču s deset godina iskustva, razvijenom tehnikom i nekoliko desetaka tisuća prijeđenih kilometara može biti potpuno pogrešan za osobu koja tek uči kontrolirati gas, spojku, kočnice i težinu motocikla.
Neki savjeti zvuče samouvjereno i logično, ali početniku mogu nepotrebno otežati prve kilometre, povećati troškove ili stvoriti osjećaj da mora dokazivati nešto za što još nije spreman.
U ovom članku izdvojili smo neke od najgorih savjeta koje novi motociklisti redovito čuju.
1. „Uzmi odmah jači motor da ga ne prerasteš”
Ovo je vjerojatno najčešći savjet koji početnici dobivaju.
Obrazloženje obično glasi da će slabiji motocikl brzo postati dosadan i da je bolje odmah kupiti snažniji model kako ga vozač ne bi morao mijenjati nakon jedne ili dvije sezone.
Problem je što motocikl nije majica koju kupujemo broj veću kako bi dulje trajala.
Snažniji motocikl često ima osjetljiviji gas, veću masu, snažnije kočnice i reakcije koje ostavljaju manje prostora za pogrešku. Početnik pritom još ne pokušava iskoristiti puni potencijal motora. On tek uči pravilno krenuti, kočiti, skretati, manevrirati pri maloj brzini i reagirati u neočekivanim situacijama.
Motocikl koji vozaču ulijeva povjerenje omogućuje mu da više pažnje posveti prometu i tehnici vožnje. Motocikl koji ga zastrašuje često proizvodi ukočenost, nagle reakcije i izbjegavanje situacija u kojima bi trebao učiti.
To ne znači da svaki početnik mora voziti najmanji mogući motocikl. Pravi izbor ovisi o visini, težini, iskustvu, načinu korištenja i karakteru samog modela. No cilj prvog motocikla nije da traje zauvijek. Njegov je zadatak omogućiti vozaču da sigurno i samouvjereno razvije osnovne vještine.
Bolji savjet bio bi: odaberi motocikl čije su ti reakcije predvidljive i na kojem se osjećaš dovoljno opušteno da možeš učiti.
2. „Samo pazi i neće ti se ništa dogoditi”
Pažnja je važna, ali nije zaštitni sustav.
Nitko ne planira pasti, izgubiti ravnotežu na šljunku, naići na ulje u zavoju ili doživjeti situaciju u kojoj drugi vozač ne primijeti motocikl. Problem ovakvog savjeta jest što sigurnost svodi na osobnu koncentraciju, kao da se sve opasnosti mogu izbjeći dovoljno pažljivom vožnjom.
Motociklist mora računati i na pogreške drugih sudionika, lošu podlogu, vremenske uvjete, kvarove i vlastite trenutke umora ili pogrešne procjene.
Zato sigurnost ne počinje tek na cesti. Ona uključuje kvalitetnu obuku, zaštitnu opremu, tehnički ispravan motocikl, prilagođenu brzinu i stvaranje sigurnosne rezerve.
Pažljiv vozač nije onaj koji vjeruje da neće pogriješiti. To je onaj koji ostavlja dovoljno prostora da jedna pogreška ne završi ozbiljnim posljedicama.
3. „Kupi jeftinu opremu za početak, bolju ćeš uzeti kasnije”
Početnik nije manje izložen padu zato što još nije siguran hoće li dugo voziti. Upravo su prvi mjeseci razdoblje u kojem se najčešće događaju pogreške pri malim brzinama, nespretna kočenja, gubitak ravnoteže i pogrešne reakcije.
To ne znači da početnik mora kupiti najskuplju opremu na tržištu. Cijena sama po sebi nije jamstvo zaštite. Međutim, oprema treba odgovarati namjeni, pravilno pristajati i imati odgovarajuće sigurnosne certifikate.
Posebno je problematična ideja da su kaciga i jakna dovoljne, dok se obične traperice, tenisice ili tanke modne rukavice smatraju prihvatljivim rješenjem „dok se ne stekne iskustvo”.
Kvalitetne moto hlače, rukavice i čizme nisu estetski dodaci. One štite dijelove tijela koji su pri padu vrlo često prvi u kontaktu s podlogom.
Bolji savjet glasi: odredi budžet za motocikl tek nakon što odvojiš novac za kompletnu osnovnu zaštitnu opremu.
4. „Nemoj koristiti prednju kočnicu, preletjet ćeš preko motora”
Strah od prednje kočnice jedan je od najštetnijih mitova koji se prenose među novim vozačima.
Prednja kočnica na većini motocikala pruža najveći dio ukupne sile kočenja. Problem nije u njezinu korištenju, nego u naglom, grubom i nepravilnom pritisku, posebno kada je motocikl nagnut ili je podloga skliska.
Početnik koji izbjegava prednju kočnicu neće razviti pravilnu tehniku kočenja. U hitnoj situaciji može pokušati zaustaviti motocikl gotovo isključivo stražnjom kočnicom, čime se znatno produžuje zaustavni put.
Pravilno kočenje treba uvježbavati postupno i u kontroliranim uvjetima. Vozač mora naučiti progresivno povećavati pritisak na prednju kočnicu, koristiti obje kočnice i razumjeti kako se težina motocikla prenosi prema naprijed.
Bolji savjet nije „boj se prednje kočnice”, nego: nauči je koristiti precizno prije nego što ti zatreba u stvarnoj opasnosti.
5. „Samo prati mene”
Zajednička vožnja s iskusnijim prijateljem može biti korisna, ali početnik ne bi trebao pokušavati voziti istim tempom kao osoba koja ima mnogo više iskustva.
Iskusniji vozač može kasnije kočiti, brže procijeniti zavoj, bolje prepoznati stanje podloge i lakše kontrolirati motocikl pri većoj brzini. Početnik koji ga pokušava pratiti često ulazi u zavoj brže nego što mu odgovara, zanemaruje vlastite granice i više gleda motocikl ispred sebe nego cestu.
Posebno je opasna situacija u kojoj početnik osjeća da usporava cijelu grupu. Pritisak da ne zaostane može ga navesti na odluke koje inače ne bi donio.
U dobro organiziranoj grupnoj vožnji tempo se prilagođava najmanje iskusnom vozaču, unaprijed se dogovaraju zaustavljanja i nitko ne mora riskirati kako bi ostao u grupi.
Bolji savjet glasi: vozi svojim tempom, a ostali neka te pričekaju na sigurnom i unaprijed dogovorenom mjestu.
6. „Ako si dovoljno visok da dotakneš tlo, motor ti odgovara”
Visina sjedala važna je, ali nije jedini podatak koji određuje odgovara li motocikl određenom vozaču.
Na osjećaj kontrole utječu širina sjedala, raspored mase, položaj upravljača, težina motocikla, kut nogu i način na koji se motocikl ponaša pri malim brzinama. Dva motocikla s gotovo jednakom visinom sjedala mogu ostaviti potpuno različit dojam.
Početniku često pomaže ako može stabilno spustiti barem jedno stopalo i bez napora upravljati motociklom pri parkiranju, okretanju i zaustavljanju na nagibu. Međutim, ni mogućnost spuštanja oba stopala ne znači mnogo ako je motor pretežak, širok ili nespretan za osobu koja ga vozi.
Motocikl ne treba procjenjivati samo sjedenjem u salonu. Važno je osjetiti njegovu masu, pokušati ga podići s bočnog oslonca, zakrenuti upravljač i procijeniti koliko je lako micati ga unatrag.
Bolji savjet: biraj motocikl koji možeš kontrolirati i kada motor ne radi, a ne samo onaj na kojem stopalima dodiruješ tlo.
7. „Trebaš voziti što više, sve će doći samo od sebe”
Kilometri donose iskustvo, ali samo ponavljanje ne jamči razvoj dobre tehnike.
Vozač može godinama ponavljati iste pogreške: prerano ulaziti u zavoj, gledati neposredno ispred kotača, nepravilno kočiti ili držati tijelo ukočeno. S vremenom takve navike mogu postati još teže za ispraviti.
Kvaliteta iskustva važnija je od pukog broja kilometara.
Početniku koristi ciljano vježbanje kretanja, sporih manevara, naglog kočenja, pravilnog pogleda kroz zavoj i izbjegavanja prepreke. Još je korisnije kada tehniku može provjeriti uz instruktora ili na dodatnom treningu sigurne vožnje.
Vožnja autocestom od nekoliko stotina kilometara povećat će broj na brojaču, ali neće nužno poboljšati kontrolu motocikla u uskom okretu ili hitnom kočenju.
Bolji savjet glasi: vozi redovito, ali svaku vožnju iskoristi za svjesno usavršavanje barem jedne vještine.
8. „Moraš se opustiti”
Početniku koji je napet ovaj savjet obično ne pomaže. Nitko se ne može jednostavno opustiti zato što mu je netko to naredio.
Napetost je najčešće posljedica previše informacija, previsokog tempa, straha od pogreške ili osjećaja da vozač nema potpunu kontrolu nad situacijom. Rješenje nije ignoriranje straha, nego stvaranje uvjeta u kojima se sigurnost može postupno razviti.
To može značiti kraće vožnje, manje prometne ceste, ponavljanje poznate rute, vježbanje na praznom prostoru ili povratak na lakši motocikl.
Samopouzdanje ne nastaje uvjeravanjem da se nemamo čega bojati. Nastaje kada više puta uspješno izvedemo ono što nam je prije bilo teško.
Bolji savjet glasi: uspori, smanji broj zahtjeva koje si postavljaš i vježbaj jednu stvar dok ne postane prirodna.
9. „Ako se bojiš, motocikl nije za tebe”
Strah nije dokaz da netko nema talent za motociklizam. U mnogim slučajevima pokazuje da osoba razumije kako vožnja nosi stvarne rizike.
Potpuni nedostatak straha može biti mnogo opasniji od zdrave doze opreza.
Važno je razlikovati strah koji potiče na pripremu od panike koja onemogućuje normalnu reakciju. Početnik ne treba ignorirati vlastitu nelagodu, ali je ne treba ni tumačiti kao znak da mora odustati.
Ako se strah javlja samo u određenim situacijama, poput vožnje zavojima, kretanja uzbrdo ili vožnje po kiši, te se vještine mogu uvježbati postupno. Nije potrebno savladati sve odjednom.
Motociklizam nije test hrabrosti. Dobar vozač nije osoba koja se ničega ne boji, nego ona koja poštuje rizik i zna mu se prilagoditi.
Najbolji savjet možda je priznati da ne postoji jedan savjet za sve
Različiti vozači imaju različitu visinu, snagu, iskustvo, temperament, financijske mogućnosti i razloge zbog kojih žele motocikl.
Netko će se dobro osjećati na laganom naked motociklu, netko na skuteru, a netko na nižem adventure modelu. Jedna osoba brzo će napredovati, dok će drugoj trebati više vremena da razvije sigurnost pri malim brzinama ili u zavojima.
Zato svaki savjet treba promatrati kroz vlastite potrebe i sposobnosti.
Iskusni motociklist može biti vrijedan izvor znanja, ali broj prijeđenih kilometara ne znači automatski da je svaki njegov zaključak primjenjiv na drugu osobu. Najkorisniji savjeti obično nisu oni koji početniku govore što mora dokazati, nego oni koji mu omogućuju da uči bez nepotrebnog pritiska.
Prvi motocikl, prva oprema i prvi kilometri ne trebaju izgledati impresivno drugima. Trebaju vam pomoći da se nakon svake vožnje vratite sigurniji, opušteniji i spremniji za sljedeću.
