Izgled vara: kako prepoznati moto opremu koja stvarno štiti

Na prvi pogled, moto oprema često djeluje jednostavno. Kaciga je kaciga. Jakna je jakna. Traperice su traperice. Rukavice su rukavice. Ako izgleda čvrsto, sportski, debelo ili “motoristički”, mnogi automatski zaključe da je i sigurno. Problem počinje upravo tu.

U motociklizmu izgled zna prevariti. Komad opreme može izgledati ozbiljno, imati agresivan kroj, puno šavova, karbonski uzorak, velike logotipe i tvrde dijelove koji podsjećaju na zaštitu, a da u stvarnosti ne nudi razinu sigurnosti koju vozač očekuje. S druge strane, dobra moto oprema često nije najglasnija na polici. Ne mora izgledati kao da je ispala iz paddocka, biti najdeblja, najtvrđa ni najskuplja. Mora biti pravilno odabrana, certificirana, dobro krojena i prilagođena načinu vožnje.

Najopasnija zabluda nije ona u kojoj vozač zna da riskira, već ona u kojoj misli da je zaštićen, a zapravo nije.

Zabluda 1: “Imam jaknu, znači siguran sam”

Moto jakna je jedan od najvažnijih komada opreme, ali samo postojanje jakne ne znači puno. Pitanje je od čega je izrađena, ima li certifikat, kakve protektore nosi, kako stoji na tijelu i hoće li ostati na mjestu ako dođe do pada. Jakna koja izgleda robusno, ali nema stvarnu otpornost na abraziju, može se vrlo brzo poderati pri klizanju po asfaltu. Asfalt nije obična površina. Pri padu se ponaša kao grubi brusni papir koji u sekundi može uništiti materijal koji na dodir ili pred ogledalom izgleda dovoljno jako.

Kod moto jakni vrijedi gledati oznake poput EN 17092 i klase zaštite. Oznake A, AA i AAA ne postoje radi ukrasa, one govore kojoj je razini rizika odjeća namijenjena. Klasa A najčešće je lakša i udobnija, često prikladna za gradsku vožnju, AA je jača sredina za širi raspon vožnje, AAA nudi višu razinu zaštite, ali često dolazi s manje fleksibilnosti i više težine.

To ne znači da svatko mora nositi najvišu klasu zaštite u svakoj situaciji - znači da treba znati što kupuješ. Ljetna jakna za grad i touring jakna za duge vožnje ne rade isti posao. Obje mogu biti odlične, ali nisu zamišljene za iste uvjete.

Zabluda 2: “Deblje je uvijek sigurnije”

Debljina materijala lako stvara osjećaj sigurnosti. Ako je jakna teška, kruta i topla, zvuči logično da bolje štiti, ali moto oprema ne funkcionira samo po principu “što deblje, to bolje”. Dobar materijal mora izdržati abraziju, ali i šavovi moraju ostati zatvoreni. Protektori moraju ostati na mjestu. Zatvarači ne smiju popustiti. Rukavi se ne smiju povući prema gore. Hlače se ne smiju zarotirati tako da koljeno ostane nezaštićeno. U stvarnom padu ne testira se samo tkanina, nego cijeli komad opreme kao sustav.

Zato se kvalitetna moto oprema ne procjenjuje samo rukom. Na dodir se može osjetiti udobnost, težina i završna obrada, ali ne i sve ono što se događa pri klizanju, udarcu ili naglom opterećenju šava.

Ponekad tanji, moderniji materijal s dobrim certifikatom i pravilnim krojem može biti bolji izbor od debele jakne bez jasnih oznaka. Nije poanta da oprema izgleda kao oklop, već da radi svoj posao onda kad vozač više nema kontrolu nad situacijom.

Zabluda 3: “Protektori su protektori, svi su isti”

Protektor u ramenu, laktu, leđima, koljenu ili kuku nije samo dodatak koji popunjava džep u jakni ili hlačama. Postoje različite razine zaštite, različiti standardi i velika razlika između jeftinog umetka koji više služi formi i pravog CE protektora.

Kod protektora se često spominju Level 1 i Level 2. Pojednostavljeno: Level 2 propušta manje sile prema tijelu od Level 1, ali može biti nešto deblji, teži ili manje prozračan. To ne znači da je Level 1 “loš”. Znači da treba znati gdje i zašto ga koristiš.

Za gradsku vožnju, lagana i prozračna oprema s kvalitetnim Level 1 protektorima može biti razuman izbor. Za duže vožnje, brže dionice, touring, adventure ili sportsku vožnju, mnogi vozači žele višu razinu zaštite, posebno na leđima, ramenima, laktovima, koljenima i kukovima.

Još jedna česta greška: jakna ima protektore na ramenima i laktovima, ali nema leđni protektor. Umjesto njega često dođe tanka pjenasta ispuna koja izgleda kao zaštita, ali nije isto što i pravi CE leđni protektor. Ako u jakni postoji džep za leđni protektor, vrijedi provjeriti što se stvarno nalazi unutra.

Zabluda 4: “Kaciga je sigurna ako je skupa”

Cijena kacige može značiti bolju aerodinamiku, manju buku, kvalitetniju unutrašnjost, bolju ventilaciju, nižu težinu, bolji vizir, pripremu za interkom ili premium završnu obradu. Sve su to stvari koje itekako znače, posebno na dužim vožnjama. Ali sigurnost se ne smije svesti samo na cijenu.

Kod kacige prvo treba gledati homologaciju. Za europsko tržište aktualna je ECE 22.06 oznaka za nove modele. Ona donosi modernije zahtjeve testiranja u odnosu na stariji ECE 22.05, uključujući širi pogled na realne scenarije udarca, dodatke, vizire i rotacijska opterećenja.

Druga velika stvar je pristajanje. Najskuplja kaciga na svijetu neće raditi kako treba ako je prevelika, ako se pomiče na glavi, ako ne sjeda dobro na oblik lubanje ili ako se može lako povući prema naprijed. Kaciga mora biti čvrsta, ali ne smije stvarati bolne točke. Mora držati glavu stabilno, bez plivanja.

I tu dolazimo do nečega što vozači često podcijene: oblik glave. Dvije kacige istog broja mogu potpuno drugačije sjediti. Jedna može biti savršena, druga može pritiskati čelo, stvarati prazninu sa strane ili se micati pri većoj brzini. Zato kupnja kacige samo prema dizajnu, brendu ili popustu može biti loša odluka.

Kaciga se ne kupuje kao majica. Ne bira se samo po boji i veličini. Bira se po glavi.

Zabluda 5: “Otvorena kaciga je dovoljna za laganu vožnju”

Otvorene kacige imaju svoje mjesto. Ugodne su, praktične, prozračne i mnogima estetski savršeno odgovaraju uz skutere, cruisere ili classic motocikle. Ali trebamo biti iskreni - otvorena kaciga ne štiti bradu i lice kao integralna kaciga.

Kod pada nije moguće birati hoće li udarac završiti na tjemenu, zatiljku ili prednjem dijelu glave. Upravo zato vozač mora znati što dobiva, a što žrtvuje. Za kratku gradsku vožnju otvorena kaciga može djelovati sasvim logično, ali “kratko” ne znači automatski “bez rizika”. Velik broj nezgodnih situacija događa se baš u gradu - raskrižja, kočenja, automobili koji oduzimaju prednost, vrata koja se otvaraju, tramvajske tračnice, zebre, ulje, šahtovi, gužva...

To ne znači da otvorena kaciga nema smisla. Znači da vozač treba znati razliku između stila, komfora i maksimalne zaštite.

Zabluda 6: “Moto traperice su obične traperice s višom cijenom”

Ovo je jedna od češćih rasprava u trgovini. Netko pogleda moto traperice i kaže: “Pa izgledaju kao normalne.” Upravo u tome je poanta. Dobre moto traperice napravljene su da izgledaju dovoljno normalno za grad, posao, kavu ili šetnju, ali da nude zaštitu koju obične traperice nemaju. Razlika je u materijalu, ojačanjima, protektorima, konstrukciji i certifikaciji. Obični traper može se vrlo brzo poderati pri kontaktu s asfaltom. Moto traperice imaju sasvim drugu namjenu.

Kod kupnje treba gledati imaju li protektore na koljenima i kukovima, mogu li se protektori podesiti po visini, kako hlače stoje u vozačkom položaju i imaju li jasnu oznaku zaštite. Nije dovoljno da su “deblje od običnih”, bitno je kako su napravljene.

Posebno je važno probati hlače u položaju sličnom sjedenju na motoru. Ono što izgleda dobro dok stojiš pred ogledalom može se povući iznad gležnja, zategnuti preko koljena ili pomaknuti protektor na krivo mjesto kad sjedneš na motocikl.

Moto oprema se ne isprobava samo stojeći. Isprobava se kao da voziš.

Zabluda 7: “Za kratku vožnju ne trebam punu opremu”

“Idem samo do benzinske.”
“Vozim polako.”
“Vruće je.”
“Ne da mi se oblačiti.”

Svaki motociklist zna te rečenice i većina ih je barem jednom izgovorila.

Kratka vožnja ne znači da se ništa ne može dogoditi. Zapravo, kratke vožnje često nose poseban rizik jer smo opušteniji, manje koncentrirani i skloniji preskočiti opremu. Baš tada se vozi u tenisicama, bez rukavica, u običnim trapericama ili s jaknom koja nije namijenjena motoru.

Ne treba dramatizirati i glumiti da je svaka vožnja borba za život, ali treba biti realan. Koža na dlanu ne zna da si išao samo pet minuta dalje od kuće, gležanj ne zna da si vozio do pekare, koljeno ne zna da je ruta bila poznata.

Dobra oprema nije znak straha. Dobra oprema je najbolja navika svakog motociklista.

Zabluda 8: “Rukavice su dodatak, nisu toliko bitne”

Rukavice su jedan od najpodcjenjenijih komada moto opreme. Kod pada, ruke često prve idu prema podu, to je prirodni refleks. Nitko ne planira dočekati se na dlan, ali tijelo reagira brže od razuma.

Obične rukavice, radne rukavice ili modne kožne rukavice nisu zamjena za moto rukavice. Moto rukavice trebaju imati zaštitu na zglobovima, otpornost na abraziju, dobar grip, čvrsto zatvaranje i materijal koji neće nestati nakon prvog kontakta s asfaltom.

Posebno treba paziti na kratke ljetne rukavice. One mogu biti odličan izbor za toplinu i gradsku vožnju, ali moraju dobro pristajati i ne smiju se lako skinuti s ruke. Ako rukavica pri padu odleti, to više nije zaštitna oprema. Postala je ukras koji je bio na ruci do trenutka kad je najviše trebao.

Zabluda 9: “Visoke tenisice mogu proći kao moto obuća”

Gležanj je osjetljiv, a stopalo je pri padu i klizanju vrlo izloženo. Obične tenisice, čak i ako su visoke, ne nude istu zaštitu kao moto obuća. Mogu izgledati čvrsto, mogu imati deblji potplat, ali najčešće nemaju zaštitu gležnja, pojačanja na prstima i peti, otpornost na uvijanje i materijale namijenjene motociklizmu.

Danas postoje moto tenisice koje izgledaju vrlo urbano i mogu se nositi bez osjećaja da hodaš u trkaćim čizmama. To je dobra vijest za vozače koji ne žele izgledati kao da su upravo sišli sa staze. Razlika između moto tenisice i obične tenisice nije samo u cijeni, razlika je u konstrukciji.

Za touring, adventure ili bržu vožnju, ozbiljnija moto čizma i dalje ima najviše smisla. Za grad, dobra certificirana moto tenisica može biti puno bolji izbor od obične obuće koja samo izgleda dovoljno čvrsto.

Zabluda 10: “Ako oprema lijepo stoji, dobra je”

Stil je bitan, budimo iskreni. Nitko ne želi nositi opremu u kojoj se osjeća loše, nespretno ili kao da je posudio tuđu jaknu. Ali kod moto opreme izgled nikako ne smije biti jedini kriterij.

Jakna može savršeno stajati pred ogledalom, a biti prekratka na motoru. Rukavi mogu izgledati dobro dok su ruke spuštene, ali se povući previsoko kad primiš volan. Hlače mogu izgledati uredno u struku, ali imati protektore koji ne pokrivaju koljeno u sjedećem položaju. Rukavice mogu izgledati elegantno, ali kliziti s ruke jer zatvaranje nije dovoljno sigurno. Kod kupovine i odabira opreme treba razmišljati kao vozač, ne samo kao kupac u kabini. Treba saviti ruke, sjesti, podići koljena, simulirati položaj na motoru, zakopčati sve zatvarače, provjeriti rukave, ovratnik, struk, leđa i protektore.

Dobra moto oprema nije ona koja samo dobro izgleda. Dobra moto oprema je ona koju zaboraviš dok voziš, a možeš joj vjerovati ako nešto krene krivo. 

Kako onda pametno birati moto opremu?

Prvo, kreni od realnog načina vožnje. Nije isto voziš li skuter po gradu, naked motor vikendom, adventure motocikl na putovanjima ili sportski motor bržim tempom. Oprema treba pratiti tvoju stvarnu vožnju, a ne tuđu sliku s interneta.

Drugo, gledaj oznake. Kod kacige provjeri homologaciju. Kod jakni i hlača gledaj certifikaciju i razinu zaštite. Kod protektora provjeri jesu li CE certificirani i koja su razina. Kod obuće i rukavica provjeri jesu li namijenjeni baš za motociklizam.

Treće, probaj opremu kako treba. Ne samo brzo, ne samo “ovo može proći”. Kaciga mora sjesti na oblik glave. Jakna i hlače moraju raditi u vozačkom položaju. Rukavice moraju omogućiti osjećaj na komandama. Čizme moraju biti dovoljno čvrste, ali ne toliko neugodne da ih nećeš nositi.

Četvrto, nemoj kupovati opremu koju ćeš izbjegavati. Najsigurnija jakna ne znači puno ako ostaje doma jer ti je prevruća, preteška ili neudobna. Bolji je promišljen komplet koji stvarno nosiš nego “idealna” oprema koja skuplja prašinu.

Zaključak: oprema nije modni detalj, ali ne mora biti ni kazna

Moto oprema danas može izgledati odlično, biti udobna i pružiti ozbiljnu zaštitu. Više ne moraš birati između sigurnosti i izgleda kao da ideš na ekspediciju preko Alpa. Postoje jakne koje izgledaju urbano, traperice koje se mogu nositi cijeli dan, moto tenisice koje ne izgledaju kao klasične čizme i kacige koje spajaju sigurnost, udobnost i zanimljiv dizajn.

Ali najvažnije je ne kupovati naslijepo.

Oprema koja izgleda sigurno nije uvijek sigurna, i ona koja je skupa nije automatski najbolja za tvoju glavu, tijelo ili stil vožnje. Oprema koja je udobna nije uvijek dovoljno zaštitna, a ona koja ima protektore ne znači puno ako ti protektori ne stoje tamo gdje trebaju. Motociklizam uvijek nosi određeni rizik. To znamo svi koji vozimo i volimo motore. Baš zato oprema ne bi trebala biti dio na kojem se odlučuje prema dojmu, boji ili rečenici “ma bit će dobro”.

Kad sve ide kako treba, oprema je samo dio vožnje. Kad nešto pođe krivo, postaje razlika između lošeg dana i puno ozbiljnije priče.