Automatski mjenjači na motociklima: budućnost motociklizma ili kraj jednog rituala?

Postoje stvari koje motociklisti jednostavno vole raditi sami - odabrati idealnu putanju kroz zavoj, osjetiti reakciju motora na gas i pogoditi pravi trenutak za promjenu brzine. Za mnoge je upravo taj odnos između čovjeka i stroja ono što vožnju motocikla čini posebnom, a onda su proizvođači odlučili da bi motocikl neke od tih stvari mogao raditi umjesto nas.

Automatski mjenjači na motociklima više nisu rezervirani samo za skutere i velike putne modele. Sve češće ih susrećemo i na motociklima namijenjenima dinamičnoj, sportskoj vožnji. Tehnologija napreduje, ponuda raste, a među motociklistima se ponovno otvara poznata rasprava: olakšava li nam elektronika vožnju ili nam polako oduzima ono zbog čega smo uopće sjeli na motor?

Ručni mjenjač - više od obične mehanike

Tko je god naučio voziti motocikl s klasičnim ručnim mjenjačem, vjerojatno se sjeća prvih pokušaja usklađivanja spojke, gasa i mjenjača. Gašenje motora na semaforu, nespretno kretanje uzbrdo ili traženje neutralnog položaja koji kao da namjerno izbjegava suradnju. S vremenom sve to postaje automatsko, lijeva ruka i noga rade gotovo bez razmišljanja, a vozač počinje osjećati kada motor traži viši ili niži stupanj prijenosa i u tome postoji određeno zadovoljstvo. Dobra promjena brzine u pravom trenutku, spuštanje u nižu prije zavoja ili precizno doziranje spojke pri malim brzinama stvaraju osjećaj neposredne kontrole nad motociklom.

Naravno, nije svaka promjena brzine posebno iskustvo. Nakon pola sata gradske gužve i neprestanog stiskanja spojke, romantika ručnog mjenjača zna prilično brzo nestati i upravo tu automatski mjenjači imaju svoje najjače argumente.

Kako funkcioniraju automatski mjenjači na motociklima?

Prije svega, važno je razjasniti jednu stvar: nisu svi sustavi automatskog mijenjanja brzina jednaki.

Kod nekih motocikala elektronika preuzima upravljanje spojkom i promjenom stupnjeva prijenosa, kod drugih vozač i dalje sam bira brzine, ali više ne mora koristiti ručicu spojke. Postoje i sustavi koji omogućuju prebacivanje između automatskog i ručnog načina rada.

Jedan od primjera je Yamaha Y-AMT (Yamaha Automated Manual Transmission), sustav koji automatski upravlja spojkom i promjenom stupnjeva prijenosa. Vozač može odabrati automatski način rada ili sam mijenjati brzine komandama na upravljaču, bez korištenja klasične ručice spojke i nožne poluge mjenjača. Yamaha je ovu tehnologiju uvela i u svoju MT seriju, čime je pokazala da automatizirani mjenjač ne mora biti namijenjen isključivo udobnosti i putovanjima.

Honda već godinama razvija svoj DCT mjenjač s dvostrukom spojkom, dok je sustav E-Clutch drukčije rješenje: automatizira rad spojke, ali vozač i dalje sam mijenja brzine. BMW Motorrad također je predstavio svoj ASA (Automated Shift Assistant), koji omogućuje automatsko upravljanje spojkom i odabir automatskog ili ručnog mijenjanja brzina. Zajedničko im je nastojanje da pojednostave određene radnje tijekom vožnje, no razlikuju se po načinu rada i po tome koliko kontrole ostavljaju vozaču.

Manje posla, više uživanja?

Zamislimo sasvim običnu situaciju. Petak je poslijepodne, promet je gust, temperatura visoka, a pred nama je niz semafora. Krećemo, stajemo, mijenjamo brzine, ponovno stajemo. U takvim uvjetima automatski mjenjač nije teško zavoljeti. Nema neprestanog rada spojkom, a vozač se može više koncentrirati na promet i događanja oko sebe. Na dugim putovanjima takav sustav također može smanjiti umor, osobito kada se izmjenjuju otvorena cesta, naseljena mjesta i gradske gužve.

Prednosti se ne zaustavljaju samo na praktičnosti - moderni automatizirani sustavi mogu izvoditi vrlo brze i precizne promjene brzina, pa njihova primjena ima smisla i na sportskim motociklima.

Ipak, bilo bi pretjerano tvrditi da automatski mjenjač svakoga čini boljim vozačem. Tehnologija može preuzeti dio mehaničkog posla, ali ne može zamijeniti procjenu situacije, iskustvo, pravilno kočenje ili razumijevanje ponašanja motocikla. Loše odabrana putanja kroz zavoj ostat će loše odabrana bez obzira na to koliko napredan mjenjač motocikl imao.

A što je s osjećajem kontrole?

Ovo je vjerojatno najzanimljiviji dio cijele rasprave. Za neke motocikliste kontrola znači mogućnost da sami odluče kada će promijeniti stupanj prijenosa jer ne žele da elektronika procjenjuje njihove namjere, osobito tijekom dinamične vožnje. Drugima je kontrola oslobađanje od rada spojkom i omogućuje im više pažnje za ono što im je u tom trenutku važno: putanju, kočenje, položaj tijela i izlazak iz zavoja.

Ni jedno ni drugo razmišljanje nije teško razumjeti. Pritom treba imati na umu da automatizirani mjenjač ne mora značiti potpuno odricanje od ručnog biranja brzina. Sustavi poput Yamahinog Y-AMT-a upravo zato nude mogućnost da vozač sam odluči želi li mijenjati brzine ili taj zadatak prepustiti elektronici. Možda se zato pravo pitanje ne odnosi na količinu kontrole, nego na to koji nam je oblik kontrole važniji.

Hoće li automatski mjenjači zamijeniti klasične?

Teško je zamisliti da će ručni mjenjači na motociklima tako brzo nestati. Motocikl nije isključivo prijevozno sredstvo. Za velik broj ljudi vožnja je hobi, način opuštanja i iskustvo u kojem upravo fizička uključenost vozača ima veliku vrijednost. Dovoljno je pogledati popularnost klasično oblikovanih motocikala, retro modela i strojeva koji ne pokušavaju svaki dio vožnje učiniti jednostavnijim. Ljudi često biraju motocikl zbog karaktera, zvuka, osjećaja i načina na koji se njime upravlja, a ne samo zbog tehničkih mogućnosti.

S druge strane, bilo bi pogrešno odbaciti novu tehnologiju samo zato što mijenja nešto na što smo navikli. Slične rasprave vodile su se i oko ABS-a, kontrole proklizavanja, elektroničkih načina rada motora i quickshiftera. Danas mnogi vozači te sustave smatraju korisnim dijelom opreme, iako i dalje postoje oni koji preferiraju jednostavnije motocikle. Automatski mjenjači vjerojatno će nastaviti osvajati svoje mjesto na tržištu, osobito među vozačima koji svakodnevno koriste motocikl, često putuju ili jednostavno žele drukčiji način vožnje. To ne znači da je klasični mjenjač postao zastario, već samo da motociklisti dobivaju još jednu mogućnost izbora.

Je li automatski motocikl manje „pravi” motocikl?

Ponekad se u raspravama o automatskim mjenjačima može čuti da takvi motocikli ne nude pravo motociklističko iskustvo, ali što ga zapravo određuje? Je li to korištenje spojke? Mijenjanje brzina lijevom nogom? Snaga motora? Broj cilindara? Ili činjenica da smo na dva kotača, izloženi vremenskim uvjetima, povezani s cestom na način koji automobil jednostavno ne može ponuditi?

Vozač koji na motociklu s automatskim mjenjačem prijeđe nekoliko stotina kilometara planinskim cestama nije nužno ništa manje uključen u vožnju od onoga koji istu rutu odradi na klasičnom motociklu. Isto tako, razumljivo je da netko tko uživa u preciznom radu spojke i mjenjača ne želi izgubiti taj dio iskustva. Nije svaki tehnološki napredak nešto što moramo osobno prihvatiti, ali nije ni svaka promjena prijetnja tradiciji.

Budućnost motociklizma ili kraj jednog rituala?

Vjerojatno pomalo oboje. Automatski mjenjači mijenjaju način na koji upravljamo motociklom, a za neke vozače to znači odricanje od rituala koji je desetljećima bio sastavni dio vožnje. Za druge je riječ o dobrodošloj promjeni koja uklanja nepotreban napor, bez gubitka onoga što im je u motociklizmu najvažnije.

Zanimljivo je da nam moderna tehnologija sve češće ne nameće samo jedan način vožnje, nego omogućuje izbor. Možemo prepustiti mijenjanje brzina elektronici kada nam to odgovara, a na određenim sustavima ponovno preuzeti odluku u svoje ruke.

Na kraju, nijedan mjenjač ne može umjesto nas odlučiti kojom ćemo cestom krenuti, gdje ćemo stati ili zašto ćemo, nakon što smo već stigli kući, ipak napraviti još jedan krug. Mi mislimo da je upravo to ritual koji je u motociklizmu najvažnije sačuvati.